Izvještaj FINALA

subota, 06.09., igralište Šanac
piše: Darko Lisac

Pobjedom Hollywood Cafea okončano je još jedno izdanje Ljetne lige, opet u fantastičnoj atmosferi u Šancu, ali i uz mnogobrojne misterije koji će još dugo zaokupljati umove publike koja se okupila u velikom broju.

Prvi misterij je gdje je nestao eurostep. Ta čudesna riječ koju nisam čuo doslovno nikada u životu, u srijedu je odjekivala Šancem u gotovo svakom drugom ili najviše trećem napadu, a jučer je nismo čuli niti jednom. Jesam li sve sanjao? Postoji li uopće eurostep? Ako ga sad opet guglam hoću li pronaći odgovor ili su i sve stranice o njemu isto nestale? Strah me provjeriti.

Kad smo kod toga mladi i perspektivni spiker kod mene je zaradio dva velika plusa i jedan solidan minus. Prvo, korigirao se s Kacom, Frulom i ostalim pizdarijama, tu i tamo mu je samo izletio „Kac” ali ipak je to, jel, Kac. Inače je taj dio posla odrađen skroz dobro. Drugi plus je da je opet imao boksačku najavu, iako je to i dalje bezveze (a je, svima, i onim frendovima koji ti kažu „ma daj pusti onog boomera, baš je super” – oni se isto kad odeš sprdaju s takvim najavama /iako priznajem da su dobro odrađene što ne zna svatko/), ali dečko fura svoju spiku i umjesto da napiše potresni komentar o tome kako su mu povrijeđeni osjećaji lijepo je nastavio po svojem i još mi uvalio pristojnu, ali jasnu kajlu pred najavu. Cijenim!

Minus je, ipak, što je i opet u nekoliko navrata govorio koliko je vremena do kraja napada i sad bez zezanja to je iritiralo ljude svuda oko mene na tribinama (a vjerujem da nisam baš sjedio u sektoru za ljude koje to iritira pa da je tako bilo i drugdje) i to je nepotrebna pomoć igračima. Nek si gledaju u semafor i nek prate – bez obzira što inače trezveni Samardžija iz nekog suludog razloga misli da „svi sportaši znaju koliko je do kraja napada i koji je rezultat” što je izjava otprilike u stilu „svi vozači, posebno mladi, znaju kakvi su uvjeti na cesti i koliko mogu potegnuti na određenoj dionici bez da izazovu nesreću”, ili „svi hrvatski ministri su vrhunski stručnjaci u svom području” i to još od njega, trenera na legendarnoj utakmici kada su karlovačke košarkašice, mislim da je čak još za njih igrala i Priština Čelik, gubile tri razlike 10 sekundi prije kraja, zabile koš i smanjile na minus 1 i onda veselo otrčale natrag pod svoj koš i s druge strane dvorane s čuđenjem gledale zašto suparnice ne napadaju nego čekaju da istekne vrijeme.

U svakom slučaju, koliko je do kraja znaju eventualno jedino svi u Lenovu i to zato jer od sredine druge četvrtine stalno gledaju u semafor da vide kad će napokon završiti ova patnja.

Aha, igralo se i neko finale. Ipak je ovo zadnji izvještaj pa moram istrest sve što mi je na duši, a finale i nije ponudilo neku preveliku dramu sve do pred sam kraj. Lavići su se dobro držali nekih 14-15 minuta, a onda su u završnici druge četvrtine Holivuđani otišli na 31:21 i tu je zapravo već priči bio kraj, iako su se Lavići hrabro borili u nastavku i cijelo vrijeme bili relativno blizu, a opet predaleko i neke velike drame nije bilo. Osim dvije. Jedna od njih je rezultatska i tiče se toga da su na samom kraju, praktički iz ničega, došli do -6, ukrali loptu i nekih 7-8 sekundi prije kraja pucali tricu koja je skoro ušla – ali ipak nije. Male bi bile šanse za potpuni preokret, no moglo je to donijeti neočekivano uzbuđenje na samom kraju.

Hollywood Cafe je zaista i više nego zasluženo prvak, a Lavići mogu biti zadovoljni srebrom, iako se nisu uspjeli osvetiti za polufinalni poraz u kupu kada je pri potencijalno zadnjoj trici neodgovorni pojedinac kamenom pogodio loptu i tako je skrenuo na tribine, bez da je dotaknula ikog iz Hollywooda.

Drugi misterij je taj zašto cijelo drugo poluvrijeme nije igrao Jakin, popularni Kac, koji je u prvom dijelu bio jedan od najboljih, ako ne i najbolji na terenu. Trener Hollywooda je inače normalan čovjek, nismo primijetili da je riječ o nekoj ozljedi (jer je na kraju i opet ušao i trčao kao navijen) pa je jedini mogući odgovor da je u poluvremenu objavio video na Tik Toku u kojem sa suznim očima kao pravi pripadnik Gen Z plače kako ga poslodavac iskorištava i kako su mu rekli da mora igrati 32 minute, a već je prošlo 35 i nitko mu nije rekao da će se vrijeme štopati i da zapravo mora igrati preko sat vremena.

Treći misterij su Penić i suci na ravno 3:00 do kraja. U prilično mirnoj utakmici inače skroz dobar i pametan dečko odjednom je imao žutu minutu (odnosno žutu sekundu) i napravio krajnje nesportski potez – bez obzira što je tada bilo +12 za Hollywood Cafe što mu je dodatni teret, napetost finala može biti kakvo-takvo opravdanje, pogotovo jer u tom potezu nije otišao „do kraja” (tko je bio zna o čemu se radi, a tko nije tko mu je kriv, neka i dalje sjedi doma i cvili da se ništa ne događa). No, misterij je kako je uopće moguće da od TRI suca niti jedan to ne vidi, ili, što bi bilo još i daleko gore, vidi i da to prođe bez minimalno tehničke, iako ni izravno isključenje ne bi bilo pogreška. Rekoh već da ne volim kritizirati suce, pogotovo jer ovakve lige nipošto nisu lak posao za suđenje, a i prigovara se često na sve i svašta potpuno bezveze, ali ovo je baš bilo nešto što je jednostavno nemoguće pojmiti.

Uglavnom, za ljubitelje rezultata – finale je završilo pobjedom Hollywood Cafea 57:51.

U ogledu za treće mjesto Novi centar je još jednom pokazao da ih nikada ne treba otpisati. Kako smo i najavili, odmorniji, ali i puno manje razočarani polufinalnim porazom, gotovo glatko su svladali umorniji, ali i puno više razočarani polufinalnim porazom KaSailing sa, prilično sam siguran, 61:51 (jako sam pametan pa ne bilježim rezultate, a ni Sofascore ni stranica Ljetne lige još ne znaju da je jučer bilo finale).

Uz goleme pehare za prva tri mjesta (iako su ništa u usporedbi s peharom za pobjednika kupa koji je također odnio Hollywood i navodno ga čuvaju u dvorani na Borlinu, jer nigdje drugdje ne stane, i koja zapravo zbog toga više ne radi – a ne zbog toga da bi par štrebera i aristokrata igralo jebeni padel kako kruže glasine), podijeljene su i pojedinačne nagrade. MVP lige je tankoćutni Kac, a igrač utakmice Fran Turković, i jednom i drugom nema ni najmanjeg prigovora.

Još manje prigovora ima „statističkim” nagradama, jer tu je bar sve jasno. Računao se samo ligaški dio natjecanja, pa je najbolji strijelac Mateo Car (Škanjci), najbolji skakač Antonio Špehar (KaSailing), a najbolji asistent Neven Božić (Rakovac).

Nisam Gen Z ali moram na kraju malo potkačit i poslodavca. Ljetna liga je fantastična stvar, prošla je dugačak put od skromnih, ali itekako značajnih i velikih početaka pod vodstvom Krešimira Perušića, preko popriličnog ponora u koji je upala za vrijeme kad ju je vodio krajnje nezainteresirani KK Šanac, pa do strelovitog uspona od kad ju je preuzeo Marko. Negdje je na 8, ako ne i 8.5/10 pa mi malo izaziva frustraciju što mislim da se Marku baš ne da „dignuti” to i na 9 ili više, jer se itekako može uz samo mrvicu više ozbiljnosti.

P.S. Saznao sam još dvije informacije o polufinalu. Onaj skroz okej didžej nije bio didžej nego didžejica, i to Tamie, ali ja obično sjedim na vrhu druge strane i oči mi taman dobacuju do terena, dalje ne ide, sori. Također, „ono nije bila cajka nego Senidah, to je trap”, što je najsmiješnija izjava koju sam čuo u životu, pa sam na nju odgovorio sa „ovo nije burek od sira nego sirnica”. Ali dobro, ja jesam boomer mada sam se rodio kad je Doris Biklić završavala faks, no svijet ostaje na mladima pa ako treba neka sljedeće godine sve utakmice najavljuju „američki boksački” dok Senidah stoji na centru.

P.P.S. Nisam išao na hot dog, ali sam između dvije utakmice prošao onuda i vidio ljude u redu s potpuno praznim pogledima, pa bih rekao da je netko opet naručio tri hot doga.

P.P.P.S. Za kraj je ostalo da kažem još nekoliko riječi o Fraku.