Izvještaj polufinala

srijeda, 03.09., igralište Šanac
piše: Darko Lisac

Kakav spektakl, koliko toga za pisati, kao da se cijeli svijet urotio da mi da tisuće tema za ovaj izvještaj.

Siguran sam da ću nešto i zaboraviti i onda zvati Marka da ubaci, ali što se može. Uglavnom, već pri dolasku do Šanca mogli smo primijetiti nešto novo – spikera! Lijep i itekako potreban dodatak ovom sve popularnijem događanju, pri čemu je posebno za pohvalu da se zahvaljujući i samom spikeru i solidnom razglasu razumije što spiker priča što je u startu više nego na većini sportskih događanja u gradu. Uglavnom, dečko je baš okej.

Zato bih najradije preskočio zajebanciju, ali kako svima tako i njemu. U trilogiji prigovora koje imam prvi je najmanje važan, a odnosi se na potpuno nepotrebno „američko boksačko” predstavljanje igrača koje nije simpatično nikom na svijetu i očekujem da Lavići u finalu nakon što su se pokazali kao borci protiv glupog milosrđa na kraju utakmice, pred finale oduzmu mikrofon i predstave sami sebe normalnim glasom.

Drugi je mrvicu važniji, a to je da Ljetna liga postaje vrlo kvalitetno i popularno gradsko događanje, a nije više interna zajebancija pa inače vrlo korektno praćenje utakmice ipak treba biti u skladu s tim, dakle s prezimenima igrača, a ne s „Kacom koji nije uspio dodati Fruli pa su Beli i Džoni pronašli Turkmajstera koji je zakucao preko Masnog”. Ja sam popriličan idiot pa ipak neću tako pisati na KAportalu za širu javnost, koliko god bi i tamo bilo smiješno Bruni Daskaču i Doris Biklić kao mojim najvećim fanovima.

Treći prigovor je najvažniji i najozbiljniji, a za to je kriv Marko, jer sam mu rekao na polovici prve utakmice za to i to zato jer sam i ja u mladim spikerskim danima radio istu grešku, ponekad i na službenim utakmicama pa me jednom skoro delegat izbacio – rekao sam, ali Marko je mislio da sinoć još uvijek traju Dani piva pa je samo veselo išao okolo i čekao da nastupi Jole. Uglavnom, na utakmici koja ima semafor spominjanje koliko je do kraja napada je izravno pomaganje momčadi koja je u napadu (a ponekad to ispadne kao veliko pomaganje jednoj momčadi kada jedna igra duge napade, a druga ih brže rješava). Publici ta informacija ne treba, jer vidimo semafor (okej, osim onih čudaka koji sjede na drugoj strani, jučer su bar imali spikera za rezultat, inače me toliko živciraju svake subote da je to neopisivo, ako gledate Ljetnu ligu dok nema spikera s one strane na kojoj se ne vidi semafor i rezultat nemojte me pozdravljat u gradu, hvala), a na igračima i klupi je da vode brigu o tome.

HOLLYWOOD CAFE – NOVI CENTAR 61:52

Tri četvrtine utakmica je nalikovala na moju najavu, ali i najave igrača – Hollywood se šetao do finala (posebno Kac, Turkmajster i Žuti), u skladu s procjenama navijača Hollywooda da će ovo biti sasvim nova utakmica i da nema šanse da bude više od 45 razlike, kao i Zlatićevoj tvrdnji da je finale precijenjeno i da je grožđe u finalu uvijek kiselo.

Onda je Močnik iznojio sav alkohol s maturalca i odjednom je Novi centar od -21 došao na -6 na nekih dvije minute prije kraja. Imali su i napad, ali je Močnika u najgorem mogućem trenutku pogodio posljednji alkoholni „boost” i išao je preko osmorice igrača Hollywooda (ne znam zašto ih je bilo osam na terenu, ali tako je bilo) dodati Biraču što je, naravno, rezultiralo ukradenom loptom i laganim polaganjem na drugoj strani (mislim da je Đuđi dodao Kacu).

Do sedam sekundi prije kraja Hollywood je izgledao kao apsolutni favorit za naslov, a onda je Jakin (to vam je taj Kac) spustio loptu na pod, pljunuo košarku i prigrlio prijateljstvo, druželjubivost i respekt prema protivniku. Zato mi je sad sveta misija da do finala trolam Hollywood najviše što je moguće i napravim sve da naslov osvoje heroji košarke Lavići. Istina, par minuta prije dotični je u jednoj akciji pao i lupio glavom o tle (ovo sam napisao samo zato da jednom u životu napišem „tle”) pa mu je to mala isprika, ali nedovoljna.

KASAILING – LAVIĆI 62:65 (56:56, 44:44)

Propustio sam prve dvije četvrtine najbolje utakmice sezone, zato jer sam u sklopu svoje cjeloživotne borbe protiv anoreksije odlučio pojesti hot dog. Bio sam treći u redu, ali je onda lik ispred mene naručio tri hot doga, što je srušilo kompletan sustav prodaje hot doga u svijetu, ne samo u Šancu nego diljem planete, od Times Squarea do Ilidže, nastali su dugi redovi, a prodavači su nemoćno širili ruke i objašnjavali „Neki čovjek je naručio tri hot doga odjednom, to nam se još nikad nije dogodilo”.

Na kraju je čovjek dočekao svoj hot dog, a što će s ona druga dva nemam pojma, jer pretpostavljam da su bili za djecu, ali djeca su u međuvremenu odrasla i otišla na faks. Ja sam jednom uletio u jednu malu konobu na otoku i naručio hobotnicu ispod peke i lik mi je rekao da se to treba naručiti satima prije i da trenutno nemaju nijednu ulovljenu hobotnicu, ali svejedno sam na kraju dobio naručeno prije ovog hot doga.

Ali da ne budem samo kritičan, na istom mjestu munjevitom brzinom dobijete kokice, samo dođete i kažete „kokice” i paf, zariju neku zidarsku žlicu u kokice, izvade ih, strpaju u kutiju i putuj!

Kad sam se vratio na utakmicu, nesiguran je li to polufinale 2025. ili možda 2026. godine, od srca me nasmijao uspjeli prank heroja košarke Lavića.

Naime, tijekom proteklih 10 dana hakirali su Špeharov Facebook profil i ostavljali po Facebooku poruke da on više neće igrati jer je ljut zbog afere „Common Buzzard”. Stari dobri Špehar na to je odgovorio utakmicom karijere, pa su Lavići skoro skupo platili svoj prank.

Sama utakmica bila je vrlo izjednačena osim u jednom trenutku kada su se početkom posljednje četvrtine Lavići odvojili na 40:30 i činilo se da imaju pobjedu u svojim rukama. Međutoa, nije bilo tako, KaSailing se uspješno vratio i gledali smo dramu pa dramu pa dramu.

Bog košarke očito je još ljut na Ljetnu ligu zbog beskrupuloznog izbacivanja doajena Ivke, ali je svejedno jadno od njega da nije heroje košarke Laviće nagradio zbog toga što igraju utakmice do kraja. Naime, ne bi bilo bolje poruke Branetu, Kacu i ostalim hipijima od toga da je u posljednjoj sekundi ušla Beberova trica za pobjedu. Ali nije.

Ni u prvom produžetku nije bilo pobjednika, a onda je KaSailing odlučio utakmicu. Sa strane Lavića pet osobnih su skupili Oroši, Razumić, Vlahović, Đuđi, Frula, Ledeni i Bobi i već sam se počeo razgibavat na tribinama za slučaj da moramo obavit hitnu registraciju i da moram ja uć jer više nema dosta igrača.

Još na kraju prvog produžetka KaSailing je odlučio pomoći suparniku izuzetno mudrim faulom na centru sekundu i pol prije kraja, zatim su u drugom produžetku sve preokrenuli i poveli 62:59 dok su Lavići igrali s rezervama rezervne postave, a onda ih vratili u život jednim iskusnim dodavanjem s koša na koš koje je završilo na klizalištu. Korak po korak Lavići su okrenuli na 65:62, KaSailingu je ostalo sedam sekundi za napad i želeći riješiti susret još neviđenom taktikom koja suparniku neće pasti na pamet odlučili su se u zadnjem napadu šutirati za dva poena. Nažalost, nisu zabili, nažalost, jer stvarno me zanima što bi bilo da su zabili, da li bi bili oduševljeni kako su zeznuli i Laviće i sve na tribinama svojom taktikom. Rezultat nije uvijek sve, vic u igri se posebno cijenio.

Valja reći još pokoju riječ o publici. Tribine skoro pa pune, navijanje odlično, posebno dirljivo je bilo kada se, dok diljem svijeta navijači često skandiraju ružne uvrede suparniku, poveća skupina iza koša prisjetila da je ove godine 550. obljetnica prvog velikog djela jednog od najvećih umjetnika svih vremena, „Krštenja Kristovog”, i ritmički skandirala „Da Vinči, Da Vinči, Da Vinči!” čime su pokazali da košarka i kultura idu ruku pod ruku.

Onda sam naručio još jedan hot dog pa sad moram napokon privest ovaj tekst kraju i idem skočit do Šanca da vidim jel gotov.

P.S. E da, bio je i didžej. Skoro da nisam imao prigovora, ali je onda u jednoj pauzi pustio neku cajku koju ljubitelji cajki ne slušaju jer je preseljačka. Onak, ne u Šancu. Hvala.