subota, 23.05., igralište Šanac piše: Darko Lisac
Nakon najezde pčela u prošlom kolu, prava drama prijetila je otkazivanjem četvrtog kola.
U rano subotnje jutro zazvonio je Markov mobitel. Začuo se dubok glas.
– EEEEEEEJJJ, DOBAR DAAN, OVDJE TERORISTI, NA IGRALIŠTU ŠANAC U 17:45….
– Dobro Dikla, kak ti se da, evo samo to mi reci – rezignirano je pitao Marko usred rečenice…
– … EKSPLODIRAT ĆE BOM… dobro, kak znaš da sam ja??? Kaj da su stvarno teroristi???
– Zvao si me sa svog broja konju!
RAKOVAC – KASAILING 54:46
Derbi svih derbija, utakmica nešto većeg od najvišeg rizika, drama nad dramama, Bitka kod OK Šancala, Majka svih bitaka u ratnom i svih bitaka u filozofskom smislu…
Sve to uspješno je riješio Marko stavljajući je u vrijeme najveće vrućine kada bi i iznenadni susret Boysa i Torcide na autoputu završio u najgorem slučaju samo pokazivanjem srednjeg prsta i razmjenom u stilu:
– Ti mater kak je ćevru…
– Ae…
Rakovac je dobio zadovoljštinu, aristokratskim rječnikom, kao kad opališ gospodinu jedriličaru šamar bijelom rukavicom, a on onda ne dođe na dvoboj nego se ispriča.
Zaslužena pobjeda Rakovčana, a KaSailing očito u uvodnoj fazi lige ima velikih problema s efikasnošću – protiv Fraka su nekako istavrljali i iščeprkali pobjedu, Rakovac je za to ipak bio preiskusan.
Omjer faulova 19-9 za Rakovac pokazuje da je ipak bio i pokoji bubotak u znak sjećanja na kraj prošle sezone, ali bilo je i lijepih i dirljivih scena kakvih se ne bi posramila ni moderna hollywoodska produkcija.
LENOVO – FRAK 67:60
Nakon svih neuspješnih pokušaja da odgodi ovo kolo i treću uzastopnu utakmicu u sedam dana, Dikla se tek kiselo nasmiješio kada ga je nazvao Marko.
– E, Frak je doveo Brozovića iz Dinama, jel tebi problem da igra?
– Haha, mene si našao, Brozović je već tri godine u Saudijskoj Arabiji.
– Dobro, gle, ja samo pitam, red je…
– Ma može, može i Ronaldo i onaj Mekbepa..
– Mbappe?
– Taj taj, svi nek dođu hahaha…
Onda su na Šancu bili vapaji o nepravdi.
Ipak, Fraku nije pomogao ni Brozović, ni to da nije došao Šrafcinger, ni to da je Đuka umro u trećoj četvrtini ali ostao u petorci i u četvrtoj i još i zabio neke koševe, ni to da je Škrtić igrao više nego što mu Bašo da u cijeloj sezoni…
Za razliku od Bašota iskusni strateg Diklić dao je svima priliku osim mlađahnom Dikliću, no sezona je duga, bit će još utakmica.
Frak je po drugi puta zaredom vodio tri četvrtine i nestao u posljednjoj, što znači da je pobjeda tu negdje, iza ugla, ali tako su mislili i Škanjci 2021. godine pa su tek pretprošle godine nekog pobijedili, a to je bila Duga Resa pa se i ne računa, znači tek prošle.
GREEN BAR WARRIORS – HOLLYWOOD CAFE 60:51
Neočekivani lider i neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar, u poslovično nezelenim dresovima, skinula je još jedno zvučno ime i ostali su sami na vrhu ljestvice, jer su veterani veteranskih veterana iz Novog centra zasluženo ovaj vikend odmarali kosti u Topuskom, gdje ih je prošvercao Bruno Daskač.
Green bar je igrao odlično, sve se žutilo od njihovih dresova, suparnik je poplavio od muke, mnoga djevojka na tribinama zacrvenjela se od toga što rade ti momci, bili su jednostavno, crno na bijelo, bolji, u lijepoj atmosferi dok je narančasti sumrak padao na grad i bljeskao na sivim dresovima filipinskih sudaca.
Ipak, najveći aplauz dobila je Chelsea koja je odigrala veći dio utakmice, postala prva djevojka koja se upisala u strijelce, zabila i tricu, a i izazvala borce za spolnu jednakost iz Green bara da je 5-6 minuta prije kraja udvoje i uz zastrašujući urlik “LIK DIMIJAAAAAA!!!!” sataru kao Jordan i Pippen Kukoča u Barceloni.
Rezultiralo je to salvama zvižduka s tribina, iako je to u biti bezveze, Chelsea se nije nimalo žalila, igra svoje i trpi kao i drugi na parketu koji uopće nije parket nego neka mješavina gume i plastike.
Zadnjih pedesetak sekundi napokon je dobila i Kennedy, bravo Hollywood, nema vas Bašo.
Šalu na stranu, cure ispisuju jednu lijepu stranicu Ljetne lige, bravo Lucija, bravo Lara, bravo Sara!
LAVIĆI – ŠKANJCI 52:44
Izvještaji se nekad sami pišu. Taman budem ozbiljan u jednoj rečenici i iskreno pohvalim djevojke, među njima i Luciju, a onda ona nakon što je tri utakmice uspješno vodila zapisnički stol, upisala sve koševe ikad, a i semafor je odbrojavao sekunde u trajanju sekundi (dobro to nije upravljala ona, ali je bila šef pa opet malo i je)… jednostavno NESTANE u četvrtoj utakmici.
Onoj u kojoj Dimi istrči na teren.
Smislio sam jedno sedam načina da sad pišem o tome, ali mislim da je i ovo dovoljno. Izvještaji se nekad sami pišu pa nek se nekad i sami čitaju.
Lavići su nas 31 minutu i 59 sekundi nastavili uvjeravati da zapravo živimo u epizodi Doctora Who u kojoj mala košarkaška momčad dobije priliku ponovno proživjeti prošlu sezonu.
Gotovo rutinski došli su do zaslužene pobjede kojom su nakon 0-3 došli do prvog slavlja, baš kao i lani, kada su potom otišli i do finala.
No, prošle godine bili su i pravi prijatelji košarke, a ove je neiskusni woke zlotvor čvrsto držao loptu kod sebe i u posljednjoj sekundi sve se urušilo.
Nije mi žao, ali malo i je, jer sam u Orošijevim i Gašparovićevim očima vidio paniku i želju da mu otrgnu loptu i bace je na koš.
Ali, tko oklijeva taj svoje šanse za novo finale prolijeva.
Živjelo prijateljstvo, svi za milosrđe, naprijed čovjekoljublje, bravo NBA, bravo poštovanje suparnika, bravo SJW, bravo woke, smrt košarci i publici.
Od sljedećeg kola ja izvještavam samo o prve tri četvrtine, jer zašto ne.