30.05., igralište Šanac piše: Darko Lisac
I. Diklovanje
Sluge zove Smail-aga,
Usred Šanca kule svoje,
A za ligu novakovu:
“Ajte amo, sluge moje,
Rakovčane pobijedite,
Nek imadoše suze liti
Na Korani vodi ‘ladnoj”.
Još Đukića starca zvaše,
Što mu hrđa svjetovaše
Da ga pusti domu svome,
Jer je, kažu, star ko Ivka;
Oni će mi govoriti
Mojom glavom tuđe glave:
Ko da strepi mrki vuče od
Rakovačka gladna miša.
Dvje-tri sluge poslušaše,
Al’ ostali paničare.
Jedan ćeru vjenčavaše,
Što već ima troje djece.
Drugi đedu svome
Stepenice šalovaše,
Trećeg boli, peti Boga moli;
Tek mu dobra vijesti stiže
Iz dalekog Ivanića Grada
Najaviše junak srca mlada hrabra
Šrafcingerom da će na rakovačku rulju
II. Noćnik
Mjesec zađe, a sunce izađe.
Tko se vere uz šance niz šance
U toj ljetnoj vrućinštini crnoj?
Obnoć vruće, a obdan sparina,
Mnogi junak, sad ne junak više,
No trst, koja u svak hlad kidiše.
Dok čadore Rakovčani dižu
Braća agi u pomoć ne stižu.
Zboraše u tmini aga: “Brate Juka,
Izdaše nas i časni starac Đuka,
Škrtići još četir’ pokoljenja
Isprati sramotu svoju neće
Gdje si sada gorski Vujiću
Kad Rakovčan pred šančeve stiže”
Priča aga dok zora i dan sviću
Kune lijevo, desno, više, niže
III. Četa
Spustiše se četa mala
Sa sparinom na šanca tribine
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva šest junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome;
S druge strane gledaše ih mrko
Ali Beber i Božića četrdeset
Spreman svaki da ih siječe;
Al’ i oni da će mrijeti
Za Lenovo, zavjetovaše se,
Za Lenovo i slobodu zlatnu.
Ali džaba, ali avaj, ali jao
Gdje šest bješe, sad pet biva
Dočim prvi mač odjekne
Zazveknu sablje rakovačke
Dođe agi vitez Mihalj
Od junačkog starog roda
Odjezditi mora kaže, po sultanu pismo stiže
Do Budima i do Pešte, đe na polju zelenome
Francuski car postrojiše afričko roblje crno
Kralj engleski preko puta topnicima caru prijeti
IV. Harač
Šanac polje, lijepo ti si,
Kad u tebi bitke neima,
Ljuta jada i sparine ljute!
Al’ te gadno danas pritisnuli
Rakovčani i oružje svijetlo,
Bojni konji, crni čadorovi,
Ali Beber i rezerve brojne.
Smail-dikla krvav harač kupi
Svud po šancu i okolo njega.
Posred polja na podlozi novoj,
Rasturaše Rakovčane ljute,
Božićlije, izjeli ih vuci,
Zadrhtaše im od siline ruke.
Gdje pet bješe sad je četir’
Podno amfiteatra junak leži
Al ne stade harač ljuti;
Ali Beber kune, prijeti, viče
“Zapalit ću Ivaniću grade
Tvoje dvore i sve štale tvoje”
Znoj u oči očaj tjera
Rakovčan već mnogi drhti
Poviče tad već iznemogli Ali Beber
“Izvadite sablje svoje i gađajte Smail-agu!
I njegovu vojsku malu, nek kroz zrak sječiva lete!”
Ali stoji aga Dikla i gleda ih pravo
Poletješe silne sablje, sa šest metara i još pedalj
Ali cilj ne pronađoše, k’o ni onaj jatagan jedan
V. Kob
Tu od šanca preko šanca i još jednog
Odmah pored, bježi sila rakovačka
Do Džafera starog dvora i dalje
Do Korane vode ‘ladne.
Povikaše u glas junaci za Lenovo
I slobodu zlatnu.
Ter zastadu kada shvate
Da se samo tri glasa čuše.
Posred šanca, sred sparine
Na podlozi od kvadrata
Leži Smail-aga Dikla
Udahe zadnje broji, al’ sa osmijehom na licu.
Popadaše na koljena junaci
Al’ podviknu Smail-aga!
“Tko je bio jednom više nije
Al’ Lenovo uvijek biti mora
Stiže silna vojska iz novoga grada
Vojska jošte neviđena
Od patuljka hrabra mlada
Do džinova iz Peris-dvora
Velika vas čeka bitka, neka Šrafcinger vas vodi
Za Lenovo i slobodu zlatnu.”
Tu izdahne Smail-aga Dikla
Tek još jednom tijelo mu se trže
I prošapta zadnjim dahom:
“Ako ne’ko vidi starog Đuku
I Škrtića bivšeg mi brata
Nek im kaže da su pičke”.