Izvještaj polufinala
12.09., igralište Šanac piše: Darko Lisac
NOVI CENTAR – HOLLYWOOD CAFE 48:57
Branitelj naslova ipak će braniti naslov u utakmici za naslov u kojoj će se tako sastati branitelj naslova i ekipa koja nije branitelj naslova.
Rezultat neće sugerirati da je bilo baš lako, ali neće ni da je bilo teško – a bilo je. Sve do samog kraja utakmica je bila neizvjesna, iako je Hollywood uglavnom bio u prednosti, jednom se i odvojio ali je Zvone poludio i zabio 14 poena u 8 sekundi ili tako nešto. Nakon toga smo bili u egalu sve do pred sam kraj kada je šut Novog centra stao, a šut Hollywood Cafea počeo trčati (ili što je već suprotno od onog kad ti šut stane) i branitelj naslova ode u branjenje naslova, a legende u susret za treće mjesto.
Peris će zauvijek ostati zapisan zlatnim slovima kao prvi igrač koji se posramio mojih tekstova o dubokoj starosti nekih igrača i okačio kopačke o klin (što, doduše, znači samo da više neće igrati nogomet) pa je napokon lijepu priliku da se pokaže pred mnogobrojnim auditorijem dobio mladi Bruno Daskač. Možda to nećete vidjeti pogledom na statistiku, ali Marku se nešto poremetilo pa je to zato.
Brane se za razliku od Perisa ne da, zadnju četvrtinu odigrao je s hodalicom, ali svejedno je skupio 12 skokova, iako su suci raspravljali vrijedi li skok kad uhvati loptu u hodalicu dignutu iznad glave.
Uglavnom.
GREEN BAR WARRIORS – RAKOVAC 62:58
Što se tiče igračkog kadra Rakovac nije razočarao, došao je u punom sastavu željan još jedne pobjede i još jednog finala, ali izdali su ga navijači.
Protiv mrskog im KaSailinga stvorili su atmosferu dostojnu “Bomboniere” ali na polufinalu im je valjda bilo hladno. Ništa više nije sveto pa ni Rakovčani nisu Rakovčani, pred 20 godina bi se skinuli do gaća i navijali od prve do zadnje sekunde, žaleći se poslije da je bilo malo pretoplo, sad ostaju doma i piju čaj uz uzbudljive filmove na RTL-u.
Utakmica slična onoj prvoj, izjednačena i neizvjesna do pred sami kraj, čak je Rakovac dobar dio susreta izgledao kao momčad koja je nešto bliža pobjedi, a onda na kraju za razliku od Novog centra nisu počeli promašivati (mislim jesu i to) nego bacati lopte u bunare, kao da ionako nemamo dovoljno problema s vodom nego nam sad bunari još trebaju bit puni kože, gume i poliestera.
Prema glasinama koje su se proširile tribinama poput požara (dobro, ja sam ih proširio) Green bar je obećao ako uđe u finale nastupiti u zelenim dresovima. Dakle, ajmo, “zovi čovika”, nije to mala stvar!
Za kraj je ostalo da kažem još nekoliko riječi o Dikliću.