Izvještaj finalnog dana 2026.
19.09., igralište Šanac piše: Darko Lisac
UVOD
U završnom izvještaju uvijek budem dijelom i ozbiljan pa već negdje od lipnja planiram u ovom dijelu napisati da je Ljetna liga (a zaista jest) prerasla obično haklersko druženje.
Problem je da ono što je dobro, što je, zapravo, sjajno, sa sobom donosi i nove obaveze. Svi uživamo u punom Šancu, u tome da dolaze sve generacije, da vlada sjajna atmosfera, ali istovremeno je to dovelo i do situacije u kojoj je jedna stvar postala apsolutno neophodna i neizbježna – redarska služba.
Neću sad soliti pamet roditeljima, oduvijek me iritiralo kad to netko radi, ako želiš baciti dijete lavovima da se očeliče i vidjeti hoće li se vratiti to je eventualno posao za pučku pravobraniteljicu, a ne za mene.
Ali još od lipnja planiram ukazati na to da je slika koja je istovremeno vrlo lijepa – postala i objektivan problem. Masovan ulazak djece pri svakom prekidu može biti simpatičan, ali samo ako bi se ta djeca tada uredno vratila na tribine, što međutim nije slučaj, jer se u više navrata događalo da su unutar ograde, da bauljaju i unutar terena, itd. Naravno, nisu kriva djeca (neću reći tko jest ali ic elementari majdir Votson), ali dovoljan je jedan nezgodan trenutak pa da dođe do vrlo ozbiljne situacije i potencijalne tragedije.
U međuvremenu se pokazalo da su ponekad unutar ograde i bauljaju unutar terena i puno odraslije osobe, tako da je to samo razlog više da se ovome pristupi zaista ozbiljno i da se angažiraju 2-3 redara za narednu sezonu.
SUSRET ZA 3. MJESTO
NOVI CENTAR – RAKOVAC 69:62
Nije teško napisati osvrt na susret legendi čak i ako nisi bio u Šancu, ali što da se lažemo – ja nisam bio.
Posao je posao pa sam morao malo pogledati povratak rukometaša Karlovca u Premijer ligu. Bili su super prvo poluvrijeme, a onda sam ja otišao pa su popustili. Žao mi je momci.
Rakovac je nešto bolje ušao u susret, ali problemi su nastali kad su počeli pogledavati klupu da vide tko bi mogao malo ući umjesto njih i s užasom ustanovili da na klupi nema nikoga.
Pohvalili smo i Hitler i ja ove sezone Rakovac više puta i iza toga stojim (valjda i on, ne znam), ali doći sa samo pet igrača na utakmicu za treće mjesto ipak je malo neozbiljno pa i nefer prema publici i ligi, iako, s druge strane malo neozbiljno i nefer je gledat rukomet Karlovac – Metković za vrijeme ove utakmice pa onda o njoj pisati, pa tko sam ja da im sudim.
Novi centar znatno kompletniji, iako su Peris i Daskač izostali nakon prošlotjednog incidenta s odbijanjem gašenja svjetla u svojim sobama u domu u 21 sat zbog čega su dobili zabranu izlaska.
No, bio je tu neuništivi highlander Brane, kao i budućnost Novog centra, oni koji će mu donositi naslove za 30 godina, s Ivkom rame uz rame, Roko i Lucija koji su se oboje upisali u strijelce.
Sve u svemu, dvoboj Rakovca i Novog centra nikad ne razočara pa tako nije ni ovaj put, pogotovo mene koji nisam ni bio na njemu.
GREEN BAR HURRICANES – HOLLYWOOD GOLDEN KNIGHT 57:53
U svom sponzorskom derbiju Green bar je osvojio ne samo jednu već dvije titule – najbolji su u košarci i u hokeju na ledu!
Podloga koja je znatno popravila uvjete lige ove sezone ipak istovremeno nije idealna za uvjete kakvi često vladaju sredinom rujna u večernjim satima, stvorila se rosulja koja je porosuljila podlogu i nakon vrlo dobrog prvog košarkaškog poluvremena gledali smo Zlatnu piruetu, hokej na ledu i rubriku Winter Fails s Fail Army stranice na Youtubeu.
Iznimka je Sven koji je drugo poluvrijeme igrao u paralelnom svemiru u kojem nije klizavo pa bi mogao dobro zaraditi na tenisicama koje je imao. Ponajviše zahvaljujući njemu Hollywood se do samog kraja držao u minimalnom zaostatku, ali Latić je s druge strane ipak i s normalnim tenisicama igrao partiju iz snova, kako u košarci tako i u hokeju i jednostavno ovo nije moglo nikako drugačije završiti nego pobjedom za daltoniste koji su do kasno u noć slavili pobjedu u Žutom neboderu.
LAUREATI
Podijeljene su i pojedinačne nagrade, manje više bez prigovora, osim što je upitna svrsishodnost odluke da nagradu za najboljeg skakača dobije igrač koji uopće ne skače nego je samo za dvije glave viši od svih ostalih.
Ali to su blagodati košarke, kako završiš sezonu s omjerom 0-8 i kažeš “mama bili smo dobri ove sezone, osvojili smo osam bodova”, tako i skupiš najviše skokova ne skačući.
MVP sezone – Borna Latić
Najbolji strijelac – Pavao Močnik
Najbolji skakač – Daniel Peris
Najbolji asistent – Karlo Jakin (počasna nagrada za najviše primljenih asistencija Daniel Barbosa)
Ništa – Boris Diklić
UFC EVERYWEIGHT BORBA ZA POJAS: PENINHO – LA TOYA prekid bez pobjednika
Sezona je trebala završiti borilačkim spektaklom, borbom za pojas u sveopćoj kategoriji, no iako su tribine bile ispunjene do vrha ljubiteljima ovog sporta, meč je neslavno prekinut nakon svega nekoliko sekundi.
Naime, iako je Peninho na vrijeme i u skladu s propisanim pravilima prije meča rekao “nema napucavanja”, La Toya je već prvim krošeom, što bi rekao Milojko Pantić, “pocepao vazduh na kiseonik i azot”.
Odmah je uslijedila stanka, rasprave, a zatim je liječnička komisija pregledala obojicu i ustanovila da nakon silovitog udarca i jednako silovitog promašaja La Toya ima dislocirano rame, a Peninho početak upale pluća tako da je meč prekinut, a razočarana publika većim se dijelom razišla kućama, ostali su samo oni klinci s početka priče koji su trčali i valjali se po Šancu, pucali na koš i radili zvijezde do sitnih sati, jer ipak su to naša zlatna dječica i treba ih pustiti da se razvijaju onako kako oni hoće i imaju roditeljsku dozvolu da dođu doma u tri ujutro.