Izvještaj 2. kola

17.05., nedjelja, igralište Šanac
piše: Darko Lisac

GREEN BAR WARRIORS – FRAK 72:52

Sve najzanimljivije dogodilo se zapravo i prije same utakmice, na sastanku ekipe Green bara. Pomalo šokirani nevjerojatnom činjenicom da je ljudima neobično da ekipa koja se zove Green bar ima žute dresove, ipak su odlučili poslušati glas naroda i zatražili svog ekonoma nove, zelene, dresove.

Nekoliko sati prije utakmice sav uspuhan vratio se iz Kladuše, tresnuo kutiju dresova na stol i zadovoljno rekao:

– Evo ga dečki, zeleni k’o more!

U tom trenutku postalo im je jasno da razlog za to što ponekad u vožnji izgovara stvari poput “pa jebotepas opet gornje svjetlo već na trećem semaforu zaredom” ili “kreni debilu donje svjetlo je!” nije to što je osobenjak.

Jedini izlaz iz ovog faux pas je da u preostalih šest utakmica obuku još šest dresova različitih nezelenih boja, a ako se boje da će ih ponestati evo im ideja – crvena, roza, bijela, siva, tinky winky ljubičasta i narančasta.

Što se tiče utakmice, uvjerljiva pobjeda braće Dalton(ista) koji su nakon dva kola pomalo iznenađujuće, ali sasvim zasluženo na vrhu ljestvice.

Doduše, treba uzeti u obzir da su njihovi protivnici u obje utakmice nastupili drastično oslabljeni, KaSailing je bio prisiljen igrati skoro bez cijele prve petorke, a Frak je bio prisiljen igrati s igračima koji igraju za Frak.

LENOVO – ŠKANJCI 66:70 (59:59, 52:52)

Imao sam pripremljen skeč o tome kako Ljetna liga zapravo počinje tek ovom utakmicom, baš kao što na Zimskim olimpijskim igrama tjedan dana prije otvaranja počnu igrat curling, ali ono pravo kreće tek od prvog nastupa Lenova, međutim sudbina je htjela drugačije.

Negdje u trenutku sudačkog podbacivanja u Edisonu je u okviru nedjeljnog ciklusa kultnih filmova počela projekcija “Ben Hura”, a kad su zadovoljni gledatelji napustili kino, Lenovo i Škanjci još su igrali.

Sve to bi još bilo okej, da nisam prisiljen opet serkat, a jako sam prisiljen.

Naime, u samoj završnici dogodio se incident koji se zaista NE SMIJE dogoditi i previd zbog kojeg bi kompletan zapisnički stol honorar s ove utakmice trebao uplatiti Udruzi KošKA za Glazbeni centar Buka, Markovu vikendicu u Zadobarju ili za što se već skuplja ove godine.

Sestrama Hajpetar još se donekle može oprostiti, jer još su uzdrmane time što ih je Hollywood prvo ostavio na klupi protiv Lavića, a onda na cjedilu protiv Hitlera, ali The Zapisničarka nema opravdanja, bez obzira je li razmišljala o Mirku iz četvrtog gimnazije, tome hoće li Gospodin Savršeni odabrati Jelenu ili Đurđu ili o tome da li bi se jednostavnim postupkom katalizacije iz peptida mogle izvući esencijalne aminokiseline potrebne za izgradnju bjelančevina i time stvoriti hranjive molekule koje bi riješile problem gladi u Africi, a njoj donijele Nobelovu nagradu za kemiju.

Za one koji nisu bili, kod rezultata 50:48 Lenovo je zabilo oba slobodna bacanja, a upisan im je samo jedan poen. Nakon toga su Škanjci zabili tricu i imali dodatno bacanje… no, jasno vam je.

I to su Lenovo – Škanjci. Da se to dogodilo u finalu izbili bi neredi i na igralištu i na tribinama, a da u tom finalu igra Rakovac iz Šanca bi izvještavao Andrija Jarak.

Međutoa… drugi i još ozbiljniji dio serkanja odnosi se na Škanjce, koje više nikada neću ni u šali ni u provokaciji, a kamoli ozbiljno povezivati s pojmom “simpatičnost”.

Naime, iako su svi redom (da, jeste) znali da je Lenovo u pravu (da, jeste) i da je rezultat bio 62:58 (da, jeste), 90% njih nagrnulo je na zapisnički stol, a ostala dvojica igrača i jedan čuvar klupe u zimskom periodu, kako sam vrlo precizno deduktirao svojim impresivnim umijećem čitanja s usana i još impresivnijim umijećem čitanja govora tijela komentirali su kako da naravno da je bilo 62:58, ali nisu napravili ništa da to objasne svojim manijacima (iako, nisu im imali što objašnjavati, jer su to i oni znali – da, jeste).

Da je to sredina treće četvrtine možda bih još i povjerovao da niste nešto registrirali (naravno, ne bih ni tada, ali želim da izvještaj s ove utakmice bude duži od same utakmice), ali u zadnjoj minuti, nakon što 50:48 stoji na semaforu već dvije minute, a 50 kod Lenova već tri i pol sata… nema ni teoretske šanse.

Kako je treće kolo već u srijedu, a Škanjci su slobodni, znači besposleni, evo unaprijed nekoliko odgovora da me ne maltretirate:

– Razumijem zašto tako misliš, ali ja stvarno nisam… – Jesi. Lažeš.

– Gle, kad si pod adrenalinom onda nekad… – Ne zanima me. Lažeš.

– Ja znam da su zabili oba ali mislio sam da se prvi ne računa jer je bio na našu servu, pomiješala su mi se pravila… – Nisu. Lažeš. I to pravilo u odbojci ne postoji već 20 godina, neće ti pomoć ni što si nagovorio Mirjanu da mi šalje poruke u ponoć da si joj najrađi rođak i da tebe ne popljujem i da mi može ispod stola nabavit par kutija Ozempica i da ću bit ko Plenković.

– Ma gle Lisac pa bar za mene znaš da sam ja ozbiljan čovjek, radim znanstvena predavanja i kvizove… – Ne znam. Lažeš. I sljedećih pet predavanja nek ti najavi Radio Banovina.

– Dobro, kaj misliš da bi ja kao kandidat za gradonačelnika… – Mislim. Lažeš. Ali super ti je bila ona blokada u prvom kolu, tak da ću tebi jedinom oprostit.

– Ja stvarno nisam znao, zamislio sam se i baš sam razmišljao o tome hoćeš i mene podržat kao sestre Hajpetar jer već dvije utakmice samo sjedim na klupi kao gljiva… – Nisi. Znao si. Lažeš. Bacit ću sve tvoje sličice.

– Pa znaš mene igrali smo kvizove skupa, čovječe, ja sam odvjetnik, ne bi na glupoj košarkaškoj utakmici… – Bi. Lažeš.

– Gle, da si ikad igrao košarku…  – Onda bih znao da lažeš. Ali znam i bez toga. Lažeš.

– E bok, znam da se inače ne znamo… – Da. Ali znam da lažeš.

I tako dalje i tako bliže. Šta god da kažete – lažete.

I tako. Imalo je Lenovo posljednji napad, koji je završio šutem koji nije pogodio ni tablu, a tablu i ja uvijek pogodim.

Onda se igrao prvi produžetak, na kraju kojeg je Lenovo vodilo 59:57, a u posljednjoj sekundi filipinski sudac La Monica dao im je dva slobodna bacanja koja je Zanki u trenutku karijere i života iskoristio (i on laže, by the way) i sad zna kako se osjećao Al Bundy kad je postigao ona četiri touchdowna.

U novoj pauzi su me svi okolo počeli neprijateljski gledat, jer sam se najglasnije derao da je 52 i optuživali me da je utakmica već mogla završit i da jebala me pravda.

Srećom, stvar je riješio Diklić koji je okupio Lenovo i održao poraznički govor: “Dečki, ponosan sam na vas. Igrali ste hrabro i požrtvovno, dali ste sve od sebe, jednom kada pogledate unatrag na ovu utakmicu znat ćete da ste napravili nešto veliko. Ali ja više ne mogu sjedit na ovoj jebenoj klupi, kičma me kolje, ne osjećam koljena, ustajao sam se sad 37 sekundi da održim ovaj govor. Pustite im jebenu pobjedu, moram ić doma i popit neofen forte i leć malo.”.

I tako bi.

NOVI CENTAR – LAVIĆI 64:48

Prije same utakmice predstavnici Guinessove knjige rekorda uručili su igračima obje ekipe certifikat za Guinessov rekord u najdužem zagrijavanju za jednu utakmicu, koji sada službeno iznosi 14 sati, 37 minuta i 19 sekundi.

Certifikat jedino nije dobila Lucija, jer se nije ni zagrijavala u strahu od Birača koji je trčao u neposrednoj blizini.

Iako i sam Bruno Daskač svojim pacijentima u toj životnoj dobi preporuča da vježbaju umjereno i ne više od pola sata, iako bi svi rekli da će ih Lavići u takvim okolnostima rasturiti, Novi centar je ipak Novi centar i iz rezultata vidite što se zapravo dogodilo.

Istina, od 64 poena Novog centra mlađahni Močnik je zabio 79, ali svejedno ne treba zanemariti učinak stare garde.

Lavići su, pak, i prošlu sezonu otvorili sa 0-3 pa došli do finala, tako da im je to možda taktika, vidjet ćemo.

HOLLYWOOD CAFE – KASAILING 53:56

U ranim jutarnjim satima, dok su se polako otvarale prve pekare, raznosači novina u sandučiće stavljali nove primjerke Večernjeg onoj trojici koji još čitaju novine, a Bruno Daskač krvavih očiju i umoran ko dva Diklića došao u Topusko, igrao se i derbi kola.

Odlična i neizvjesna utakmica za koju više nitko na tribinama nije imao snage nakon 70 sati sjedenja, bila je izjednačena od početka do kraja.

Drugarsku kritiku iz prošlog kola Hollywood je prihvatio tek djelomično pa je Lara Hajpetar postala druga djevojka koja je zaigrala u Ljetnoj ligi, kao i prva djevojka koja je ukrala loptu, iako ju je vrlo brzo pošteno vratila (isuse koja bumerska fora).

Sara još čeka priliku, a famozni Kolumbijac Daniel Barbosa opet se nije pojavio i sve je izvjesnije da je to ili super prank za Marka ili Jakinov izmišljeni prijatelj iz ranog djetinjstva dok nije imao prijatelja, ali su on i Daniel Barbosa doživjeli razne pustolovine u vrtu iza kuće.

Na kraju, gospoda aristokrati u punijem sastavu nego u prvom kolu slavili su sa 56:53, iako je Hollywood imao zadnji napad, ali izgleda da se ni njima nije svidjela ideja da nakon svega doživimo još jedan produžetak.

Slobodan je bio Rakovac što je i bolje nego da su naprimjer igrali drugu utakmicu protiv Škanjaca. I Andrija ima pravo na dan odmora.